„Onda?“ upitao je nervozno Karlo znajući odgovor.
„Najbolje nam je ove godine ne sudjelovati u većim sukobima i pokušati u tom periodu ojačati vojsku“, teško mu je odgovorio Vilm.
„Prošle godine mi niste tako govorili! Govorili ste mi o pobjedi, zaklinjali se da ćemo pobijediti! Ako izgubimo snosit ćete posljedice!“ rekao je Karlo mirnim glasom, ali glasno. Više nije bio uznemiren, što je samo dodatno uznemirilo Vilima koji je nakon nekoliko trenutaka napustio prostorije u kojima su se odvijale velike vojne tajne kojima Marija Terezija nije imala pristup.
Trudna nasljednica ponovno je u sjeni promatrala Vilima. Ovoga ga puta nije pozdravila. Ovoga puta je razmišljala o tome hoće li jednoga dana ona s njime razgovarati o vojnim strategijama, ili će joj neki lopov uzeti prijestolje i umjesto nje razrađivati vojne planove.
Ugledala je kako se Kristina Ada penje prema njoj. Naravno, Marija Terezija pazila je da je nitko ne uoči, pa tako ni Kristina Ada. Što je prije mogla, vratila se u svoje odaje, znala je da je i Kristina Ada krenula prema tamo. Svakoga jutra, svakoga dana i svake večeri, s vremena na vrijeme Kristina Ada dolazi provjeriti treba li što Mariji Tereziji.
„Uđite!“ rekla je Marija Terezija iz svojih odaja znajući tko je na vratima.
„Trebate li me što, princezo?“ upitala je Kristina Ada.
„Ne, ništa posebno ne. Ali ostani ovdje, želim razgovarati“, rekla je i nadodala: „Kako ste ti i Josip?“
„Ne razgovaramo previše. Vi i Franjo se sigurno više veselite svom djetetu, nego mi našem. Jeste li mu rekli već za dijete“, rekla je zabrinuto.
„Nisam još, čekala sam da budem sigurna da sam trudna… Josip ne zna istinu? I dalje misli da je dijete njegovo?“ upitala je.
„Da… Sve ću napraviti po planu. Kada se dijete rodi reći ćemo da je prerano rođeno. Neće saznati da sam bila trudna već kada smo se vjenčali“, rekla je.
„Valjda će nam povjerovati“, nadala se Marija Terezija.
„A zašto ne bi?“ sa nervozom u sebi upitala je Kristina Ada.
„Zato jer se žurno trebao oženiti tobom! Ako ste bili zajedno zna da nisi djevica. A ako niste bili onda ti valjda ne trebam ni govoriti zašto neće vjerovati da je dijete njegovo!“ odgovorila joj je čudeći se što se Kristina Ada ne zabrinjava oko toga.
„Bili smo zajedno, ali…“ krenula je objašnjavati.
„Ali?“ inzistirala je na odgovoru Marija Terezija.
„Zna da sam bila sa Franzom prije nego s njim“, rekla je.
Marija Terezija nijemo i ljuto ju je promatrala.
„I sami ste rekli, znao bi da sam bila s nekime. Ali nisam rekla da je dijete Franzovo“, pravdala se.
„Sada ionako više ništa ne možemo promijeniti“, uzdahnula je Marija Terezija i dodala: „Možete ići.“
Kristina Ada napustila je odaje iako je znala da će se uskoro morati vratiti. Čim joj jave da je ručak gotov morat će ići obavijestiti i o tome svoju princezu.
Baš kada je Kristina Ada izlazila iz odaja, Marija Ana krenula je u posjet svojoj sestri. Dvije djevojke samo su se pozdravile i nastavile svaka svojim putem.
„Zdravo!“ pozdravila je Marija Ana svoju sestru.
„Trebaš nešto?“ upitala je Marija Terezija koja je vidno željela biti sama.
„Ne, samo sam te došla pozdraviti“, rekla je, napravila stanku i upitala je: „Kristina Ada često je kod tebe, vjeruješ li joj?“
„Vjerujem, nemam puno ljudi oko sebe. Svi gledaju svoje interese, a moja pozicija vladarice nije sigurna, nekome moram vjerovati“, objasnila je.
„Ali nemoj niti vjerovati krivim ljudima, može samo biti još gore od toga da ne vjeruješ nikome“, rekla je Marija Ana.
„Misliš li da je ona kriva osoba?“
„Možda, provjeri je.“
„Kako?“
„Jesi li rekla Franji da si trudna?“
„Nisam još“, rekla je Marija Terezija te nastavila: „Planirala sam večeras.“
„Ali Kristina Ada to već zna“, rekla je Marija Ana.
„Da, ali rekla sam joj da nikome ne kaže, ne smije se pročuti takvo što prije nego kažem Franji“, objasnila je Marija Terezija.
„Kada ćeš mu reći?“ upitala je.
„Danas, čim prije, ne mogu više tajiti, toliko sam sretna“, odgovorila je.
„Onda ćemo danas prije nego mu kažeš poslati nekoga od povjerenja, nekoga koga Kristina Ada ne poznaje…“ objašnjavala je svoj plan Marija Ana.
„Ma što to govoriš?“ u čudu je gledala svoju sestru.
„Slušaj me. Majčina sluškinja Vilma može otići do Kristine Ade i…“ govorila je kada ju je starija sestra ponovno prekinula.
„A zašto bih vjerovala majčinoj sluškinji prije nego svojoj?“ već je razljućeno govorila.
„Dobro! Onda tetu Wilhelminu! Nju pošaljemo Kristini Adi! Njoj valjda vjeruješ! Neka ponudi Kristini Adi zlatnike u zamjenu da joj oda nešto o tebi, tako ćemo vidjeti je li ti Kristina Ada lojalna“, napokon je dovršila svoj plan.
„Dobro, neka! Ali ti to sredi, ne želim imati veze s tim“, rekla je sumnjajući može li uopće vjerovati Wilhelmini. Ipak je ona svojim rođenjem i intervencijom njena oca oduzela pravo na tron njezinim kćerima.
Marija Ana otišla je do majčine odaje. Znala je da je Wilhelmina sigurno već tamo. Ona i Elizabeta bila su nerazdvojne prijateljice.
Kada je ušla u odaje nije skrivala svoje veselje što je ugledala Wilhelminu.
„Nadam se da vas ne prekidam u nečemu“, rekla je Kristina Ada.
„Nikako“, rekla je Wilhelmina praveći se da prije samo nekoliko trenutaka nije tješila Elizabetu kao što to radi svakoga dana kada dođe kod nje.
„Sjedni s nama“, rekla je Elizabeta.
Nakon nekoliko razmijenjenih riječi Marija Ana krenula je postepeno prelaziti na stvar.
„Moja sestra još nije razglasila veliku vijest, ali možete pretpostaviti o čemu se radi“, započela je.
„Trudna je?“ uzbuđeno je upitala Wilhelmina, Elizabeta je već znala. Saznala je kad i Marija Ana.
Marija Terezija prvo je rekla Kristini Adi, a tek poslije majci i sestri, ali Kristina Ada ne zna za to. Marija Terezija joj je rekla da nikome ne govori jer još nitko ne zna, u trenutku kada joj je to rekla je i bilo tako, tek kasnije je rekla Mariji Ani i Elizabeti.
„Da“, potvrdila je Elizabeta.
„Pa zašto mi niste ranije rekle?“ upitala je Wilhelmina.
„Još nitko ne zna, nije rekla još niti Franji“, objašnjavala je Elizabeta.
„Eh, pa nije da baš nitko ne zna, zna njezina sluškinja, ona Ada“, rekla je Marija Ana.
„Eto ona zna, a ja ne“, pomalo uvrijeđeno je rekla Wilhelmina.
„Nemojte se ljutiti, sestra je zatražila da ne govorimo o tome“, rekla je Marija Ana.
„No dobro, nadajmo se nasljedniku“, rekla je iako je u sebi i dalje imala osjećaj ljubomore.
„Svi se nadamo! Ali htjela bih Vas zamoliti jednu uslugu“, rekla je Marija Ana.
„Naravno, kakvu?“
„Teška vremena dolaze, ne znamo kome možemo vjerovati dovoljno da ga pustimo u naš bliži krug.“
„To je istina“, složila se Wilhelmina.
Marija Ana se nasmiješila i dodala: „Zato bi bilo dobro provjeriti kakva je Kristina Ada.“
„Što imaš na umu?“ upitala je zainteresirano.
Nakon što je Marija Ana detaljno objasnila plan Wilhelmini, Wilhelmina je odmah krenula u njegovo ostvarenje.
***
Čekala je da ugleda Kristinu Adu na hodniku. I napokon dočekala. Kristina Ada se naklonila kada je prolazila pored Wilhelmina i krenula nastaviti dalje kada ju je ova povukla za ruku.
„Ti si sluškinja Marije Terezije?“ upitala je iako nije očekivala odgovor.
„Jesam“, odgovorila je, bila je blijeda.
„Razgovarajmo nasamo, prati me, hodaj deset koraka iza mene“, naredila joj je.
Kristina Ada dvoumila se oko toga treba li je pratiti, znala je da može upasti u nevolje ako je ne posluša, ali i ako ode negdje gdje ne smije biti. Tresla se dok je pratila Wilhelminu. Ušle su u Kristini Adi nepoznatu prostoriju.
„Bit ću brza, ne smiju nas naći ovdje“, rekla je Wilhelmina.
„Gdje smo?“
„Nigdje! Ovaj razgovor koji će se desiti se nije dogodio! Razumiješ?“ oštro je rekla.
„Razumijem, neću nikome reći“, rekla je u strahu.
Wilhelmina se nasmiješila pa nastavila: „Dobro. Ovako… Sigurno znaš da cijeli dvor, cijelo Carstvo jedva čeka na nasljednika. Kao sluškinja Marije Terezije sigurno znaš je li ostvarenje naših želja blizu.“
„Ne znam ništa o tome. Ali zašto Vas to zanima?“ upitala je.
„Kada bi naša princeza bila trudna, bilo bi dobro da tada to znamo, a ne da krenu glasine o tome je li ili nije trudna, zar ne? Tko zna kako bi netko to mogao iskoristiti protiv nje. Netko sazna da je trudna dok to još nitko ne zna… Može joj staviti nešto u hranu… Mogla bi se desiti tragedija…“
„Što želite?“ drhtala je.
„Želim se pobrinuti da to nitko ne napravi, a to ne mogu ako ne znam je li trudna“, objasnila je Wilhelmina sa podlim smješkom.
„Već sam Vam rekla da ne znam ništa o tome“, nije se dala Kristina Ada.
„Vidim i ti si trudna… Sigurno bi ti nešto zlata dobro došlo“, Wilhelmina je odlučila promijeniti pristup, ispružila je prema Adi ruku u kojoj je bila vrećica puna zlatnika.
„Jesam, ali ne mogu Vam ništa reći“, rekla je Kristina Ada ne znajući što Wilhelmina pokušava izvesti ovdje.
„Dijete Marije Terezije će te se možda sjećati, a možda i neće… Ali tvoje dijete će se sigurno sjećati Marije Terezije. Djeca djece Marije Terezije i dalje će znati tko je ona, čak i njihova djeca će znati za nju i pamtiti je. Ali djeca tvoje djece će te se samo povremeno sjetiti, a njihova djeca više neće ni znati za tebe. Ali će zato znati za Mariju Tereziju. Bit ćeš zaboravljena, a Marija Terezija će biti vječno upamćena. Ona ima vječnost, a ti samo ovu priliku. Znam da znaš je li trudna ili nije, želim znati istinu prije svih, prije Franje, prije Karla, prije cijelog dvora, prije cijelog Carstva. Što ću napraviti sa tom spoznajom nije tvoja briga, ali tvoje dijete jest. Zadnja prilika…“, govorila je držeći vrećicu pred Adom.
„Trudna je“, rekla je sa suzama u očima i uzela vrećicu. Teško je donijela tu odluku, ali mora misliti na sebe prije nego na Mariju Tereziju.
„Vrlo dobro!“ rekla je, okrenula se i krenula izlaziti iz prostorije, zatim se ponovno okrenula prema Adi i rekla: „Pričekaj ovdje neko vrijeme, pa otiđi. Ako nas netko vidi, ne želim da nas vidi zajedno. I nikome ni riječi.“
Kristina Ada napravila je kako joj je rečeno.
***
„Da?“ rekla je Marija Ana.
„Evo me“, rekla je Wilhelmina.
„Onda?“ nestrpljivo je upitala.
„Uzela je zlato“, rekla je Wilhelmina.
„Moram upozoriti sestru da joj ne može vjerovati, ispričaj mi što se točno desilo“, zatražila je Marija Ana.
Nakon što joj je Wilhemina prepričala svaki detalj razgovora s Kristinom Adom, Marija Ana je brzo krenula prema odajama svoje starije sestre.
***
„Da?“ upitala je Marija Terezija.
„Ja sam“, rekla je Marija Ana ulazeći.
„Reci“, rekla je Marija Terezija.
„Izdala te, odala je Wilhelmini da si trudna“, rekla je i sama razočarana u Kristinu Adu.
„To ne može biti“, govorila je u nevjerici Marija Terezija.
„Wilhwlmina je čak i prijetila da bi se nešto moglo dogoditi tvom djetetu i svejedno je rekla da si trudna. Wilhelmina se ponašala kao da je neprijatelj, a ona je svejedno odala tvoju tajnu za zlatnike“, objasnila je Marija Ana.
„Što da radim sada?“ promrmljala je Marija Terezija.
„Nađi novu sluškinju, ove se riješi. Još nije kasno, srećom ovo je bila samo varka koju smo joj smjestili, ali da je netko drugi uistinu pokušao napraviti nešto loše, Kristina Ada bi mu to omogućila“, rekla je Marija Ana.
„Ostavi me samu“, rekla je tužno Marija Terezija.
Marija Ana napustila je odaje. Već je počeo padati mrak. Kristina Ada krenula je po zadnji puta danas vidjeti treba li Marija Terezija još nešto.
„Da?“ rekla je Marija Terezija skrivajući svoje razočarenje.
„Trebate li me nešto prije spavanja?“ upitala je Kristina Ada.
„Ne. Večeras ću reći Franji, ali moja tajna je sigurna kod tebe, zar ne?“
„Naravno“, rekla je bez oklijevanja, ali sa tugom u očima.
„Slobodni ste“, rekla je Marija Terezija razočarana i izdana. Kada Franjo dođe reći će mu da je trudna, neće biti štete što joj Kristina Ada nije bila odana. Ali drugi puta Marija Terezija možda neće biti te sreće.